Safeta Osmičić, rođena u Gradačcu ali je najduži životni period provela u Modriči, gdje se školovala i radila.
Već više od trideset godina ne živi u domovini, iz koje je vjetar sudbine odnosi prvo u Hrvatsku, zatim u Njemačku, a odatle dolazi u Nizozemsku u kojoj živi već 22 godine.
Talenat za pisanje otkriven joj je još u ranom djetinjstvu, ali je prve knjige počela objavljivati u kasnim, zrelim godinama. Piše i objavljuje knjige na svom maternjem jeziku, a nedavno je ušla u zajedničku zbirku priča na holandskom jeziku, sa svoje dvije priče.
Djela su joj prevođena na više jezika: holanski, njemački, makedonski, slovenački, poljski, bugarski, arapski...
Uspješno se ogledala u pisanju proze i poezije za djecu i odrasle.
Učesnik mnogih međunarodnih književnih manifestacija, kao i međunarodnih umjetničkih kolonija: BIJELA 2012., KRČEDIN 2013. , POVLJANA 2014., NERETVANSKE VEDRINE, 2014, MORE NA DLANU, 2012., 2013., 2014. i 2015. I 2016. god. BJALOCVJATNIE VIŠNI, 2013. i 2016. u Kazanluku, Bugarska, na kojemu je dobila i nagradu, FEMINISTANBUL, Svjetski festival poezije, 2018. u Istanbulu...
Zastupljena u bezbroj međunarodnih zbornika poezije i proze, antologijama, a nosilac je i mnogo književnih nagrada.
Član DRUŠTVA PISACA TUZLANSKOG KANTONA
Svake godine nastupa kao autor na sajmovima knjiga.
Do sada izdala DVANAEST samostalnih knjiga:
- IZMEĐU NAS, poezija, TDK „Šahinpašić“ - Sarajevo, 2007.
- SLONICA MICA U KUPOVINI FARMERICA, dječija slikovnica, IK „Bosanska riječ“ - Tuzla, 2008.
- MEDO MEDENI I NJEGOVI PRIJATELJI, dječija ilustrovana knjiga, „Planjax“ Bobare, 2009.
- MELEK RABIJA, roman, TDK „Šahinpašić“ – Sarajevo, 2010.
- ZRELE GODINE, zbirka priča i pripovijedaka, IK „Bosanska riječ“ - Tuzla, 2011.
- SAMAČKA SOBA U VELE GRADU, poezija, OFF-SET – Tuzla, 2011.
- UDAJ SE ZA MENE, roman, ARTE – BEOGRAD, 2013.´
- POŽELIM TAKO, zbirka poezije, Hrvatsko književno društvo (HKD) Rijeka, Rijeka 2014.
- PRIJATELJIMA, zbirka poezije prijatelja, KULTURA SNOVA. Zagreb, Hrvatska, 2016.
- MELEK RABIJA, roman - drugo izdanje, Hrvatsko književno društvo (HKD) Rijeka, 2017.
I dobila priznanje kao najbolja “KNJIGA GODINE 2017.”
- PROLJETNA KIŠA, roman, Hrvatsko književno društvo (HKD) Rijeka, 2018.
- OVA BOGDA MOGA ŽIVOTA – poezija, HKD RIJEKA, 2019.
JA NEMAM
Ja nemam more
da pored njega u smiraju sjedim
i u tim božanskim trenucima
gledam kako zrela naranča sunca
u modre dubine tone.
Ja nemam planine sniježne
što kao nevjeste
nose duge haljine bijele
a sunčeve zrake ih zlate.
Nemam ni rijeku
da slušam žubor njen
dok besani sati teku.
Ni jezera, te bistre gorske oči,
u kojima se ogleda sunce,
plavetno nebo i oblaci sivi.
Ja imam samo u bašti cvijet,
i ribicu zlatnu
u tegli od marmelade
koja mi svako jutro namigne
i okicama kaže:
ti nabogatija si:
jer živiš i voliš
i u očima cijeli svijet nosiš!
NE RAZUMIJEŠ TI MENE
Ne, ne razumiješ ti mene
za tebe su svi koraci moji
samo lutanje u prazno
a ne znaš kako su bijeli i meki
paperjasti oblaci mašte
po kojima često skakućem
kao dijete
niti da slavuj
samo na slobodi
zvižduće najljepše pjesme
zato
pusti vjetar moje sudbine
da me nosi tamo
gdje ću pronaći onaj dio sebe
koji ti nekad
razumjeti nećeš
Heerlen, 21. 10. 2015.
UNDERSTAND ME YOU DO NOT
No, understand me you do not
for you all the steps I take
are wandering in emptiness
you don’t know how white and soft they are
papery clouds of imagination
on which I often jump
like a child
nor that the nightingale
only in freedom
whistles its most beautiful songs
therefore
let the wind of my destiny
take me there
where I will find that part of me
which you will never
understand
Translated by: Dzana Hercinovic
POBERI DIJAMANTE SKRIVENE
Na meku travu
moje užareno tijelo rasprostri
Prvo me ohladi
pa onda reljef moj
užarenom rukom pređi
i ponovo me zapali
Brežuljke rascvjetaj poljupcima
onda u dolinu kreni
U podnožju brda
u rudnik uđi
i poberi dijamante
koji se kriju u njemu