Žana Coven ( Žanka Žana Bošković Coven ) rodjena je u Sarajevu, gdje je provela djetinjstvo i mladost a kasnije diplomirala Engleski jezik i knjizevnost. Studirala romanistiku u Beogradu a potom odlazi u Milano gdje nastavlja daljnje obrazovanje. Radila kao pedagog, prevodilac i kulturni mediator. Pise od djackih dana. Udata i majka odraslog sina. Trenutno se bavi muzikom, prevodilackim radom, kulturoloskim projektima. Pise poeziju, kratke price, putopise na hrvatskim, srpskom i bosanskom jeziku, na vise dijalekata, zatim engleskom, talijanskom i spanjolskom. Do sada objavila poeziju u vise zajednickih zbirki, zbirke Stihom vezani i Stihom ispisujem ljubav, izdavaca Kultura snova, zatim zajednickoj zbirkama Snovi sjecanja 1, 2, 3 i Lahor stihova izdavaca PiK/ Redak i mnoge drugei samostalne zbirke Zaboravljena u stihu i Jedna Ljubav , izdavac Kultura snova, i CC N&P, te zbirku poezije Entre sol y sombra na spanjolscom jeziku i Lo dico alla luna na talijanskom Njene poezije su publikovane u mnogima antologijama, zbornicima, casopisima i blogovima. Jedna njena poezija je u antologiji svjetske poezije. Prevodjena na vise jezika kao makedonski, ruski, urdu. Njene haiku objavljuje japanski web casopis Asahi haikuist network. Nedavno je nagradjena drugom nagradom na medjunarodnom natjecaju poesije Città di Galateo, Italia i zatim prvom apsolutnom nagradom za haiku na evropskom pjesnickom sampionatu.Nosioc posebne specijalne književne nagrade od književne kritike Italije, Milano , maj 2019i td. Ona je predstavljena i u posebnim izdanjima 26 women of essence u Sydneyu Australija i 25 women of virtue u Indiji, mnogim književnim časopisima širom svijeta. Prezentacija i osvrt njene knjige jedna ljubav objavljen je u književnom časopisu Enhediana u Beogradu a u Španskom časopisu Azahar redovno su oblikovane njene pjesme na ßpanskom jeziku. Clan UBU Sarajevo, Kulture snova Zagreb, Nenadano Bar. Zivi izmedju Milana i Barcelone.
RAZMAZALI SMO VRIJEME PO OBRAZIMA
Ispod njegove miške
Sakrili su se njeni snovi
Čije sadržaje je pogubila
U njegovom zagrljaju
On pospan juri svjetlost
Kroz meandre svoje muškosti
I pokušava sakriti sve slabosti
Glumeći Turandotu na jastuku
Negdje daleko seoski pjevači
Najavljuju svitanje novih borbi
Ali umjesto Waterlooa ovaj put
Sve će se zbiti u njenim grudima
Drhti umirući polumjesec
Na bokovima toplotnog spoja
I jutro radja nove sjene na
Svjetloj strani sobe bez prozora
Negdje sa druge strane planete
Procvale su šumske ciklame
I šire mirise dalekog proljeća
Po njenim koljenima od svile
ŠUM
Osluškujem
U mrkloj noći
Zvuk neki
Sjene promiču
Tiho se kradu
Nevidljive izmiču
Osluškujem
To mali pupoljak
Širi se u nadi
Da postane cvijet
Za neko vrijeme
Da uljepša svijet
Osluškujem
To razvigor ljubav vodi
Krade dah proljeću
Da zastane na tren
Pod prozorom
Procvao mladi dren
Osluškujem
To neko moje rame
Lagano dodiruje, san
Kao da kaže ne boj se
A noć je svuda
Iako je dan
KAD PJESNIK UŠUTI
Pjevaju ptice
Sunce i dalje
Daje svjetlost danu
Propupalo drveće
Raduje se proljeću
Kad pjesnik zanijemi
Lišće govori tajnom
Dugom kao vječnost
Prestaje krvavi lov
Na mlade prepelice
Kad pero pjesnika
Bijela slova piše
Po bijelom papiru
Nitko ne vidi ništa
Samo duša čita
Netko se igra Boga
Netko zlokobnu klopku sprema
Budi se čovječe
Priroda čeka spremna
Da ti svegrudno pomogne
Kad pjesnik zanijemi
Zvona opomene zvone
U praznim ušima
Budi se čovječe
Da ti usnulom
Lance na noge ne stave