Veselin Rakčević je rodjen 1946.u Podgorici,završio je Filozofski fakultet u Beogradu. Pisac, prevodilac, napisao je devet zbirki poezije, jedan roman i dvije igrane drame.Preveo je devet zbirki bugarske poezije i objavio dvije antologije bugarske poezije.
RUKE DA OGRIJEM
Izlomljene zrake
Koplja
Ogledala
Na dnu mutnog mora
Gase se i trnu
Ja nikada neću
Stići do Itake
Iznad moga rova
Poslednje odbrane
Vrte se čavke
Dosuđenog dana
Moja je odbrana
Slijepa obmana
Poslednji zračak sunca
Na zalasku
Bar da će munja
Nebo da zapali
Ruke da ogrijem
Smisao postojanja
Na putu nepostojeće
luke
TROJA
Hoce li ovo proljeće
Ovaj plamičak svijeće
Što dogorijeva
Kroz sjenke posječene
Hoće li me dovesti
do grada
Do one kule
još jednom da branim
Načete bedeme
Vrijeme zaborava
Ili iz pepelišta
Iznova niče trava
I njeno ime bez zaborava
Mač negdašnji
Dovoljno da branim Troju
Da je odbranim
Od sebe sama
I zaborava
SVE JE RELATIVNO
Dobar je čovjek
I drug, govore oni
što ga ne poznaju.
Poznajem ga ja,
pojeli smo džak soli
i koju oku više.
On nije tako loš,
mogao je biti i gori,
jer ipak je čovjek,
a kod ljudi
relativno je sve.
Zvijer je stamenija:
vuk dlaku mijenja,
a ćud ni za jotu.
Moj poznanik je
i čovjek i nečovjek.
Kod ljudi je relativno sve.